Čelične kolonijalne ploče za vrat: Pozadina neopjevanih heroja gitare (I zašto bi vas trebalo biti briga).
(Metalna kolonijalna ploča za vrat?)
Dopustite da razgovaramo o nečemu što zapravo vjerojatno nikad niste vidjeli na svojoj gitari– osim ako se nije smanjio usred sola i otkotrljao ispod sofe. Čelična kolonijalna ploča za vrat. Zvuči kao zanemarena relikvija iz steampunk knjige, pravo? Ali ovaj skromni komad metala neopjevani je MVP strukturne stabilnosti vaše sjekire, a njegova pozadina je znači hladnija nego što biste sigurno pomislili.
Prije svega, što čak * je * ploča za vrat? Zamislite da vrat i tijelo vaše gitare imaju namjensku vezu. Ploča oko vrata podsjeća na vjenčani prsten– spaja ih tako da se ne prikazuju kao duhovi tijekom cijele sesije uništavanja. Bez toga, vaša gitara bi se sigurno klatila kao Jenga toranj u tajfunu. Ipak, kolonijalne ploče za vrat nisu samo praktične; to su male tablete za vrijeme. The “kolonijalni” stil se odnosi na one s četiri vijka, pravokutne ploče koje je 1950-ih promovirala mala tvrtka Fender za koju ste mogli čuti. Y’ prepoznati, ljudi koji su pogrešno osmislili rock 'n’ kotrljati s Telecasterom i Stratocasterom.
Upravo ovdje je udarac: ove ploče nisu samo pljusnute zbog izgleda. Izrađeni su za ravnomjernu raspodjelu napetosti, držeći vrat svoje gitare čvršće od metronoma. Rani rockeri nisu imali vremena za štimovanje noćnih mora– bili su previše zauzeti stvaranjem pozornica i uznemiravanjem mama i tata. Kolonijalna ploča je na kraju postala sektorski kriterij jer je funkcionirala. Jednostavno. Ipak, u nastavku postaje pikantnije: na vrijeme, te su se ploče razvile od bljutavog hardvera do kultnih antikviteta.
Starinski štreberi na gitari (brižni izraz) poetizirat će “era-ispravan” vratne ploče. Telecaster ploča iz ’52 vs. ’59? Oh, vijci su razmaknuti na različite načine, a stil fonta na serijskom broju je * malo * ukošen. Bitno je! Od tada entuzijasti plaćaju glup novac za ove bodove, u svijetu gitare, vjerodostojnost je kralj. Prava kolonijalna ploča može reprodukciju pretvoriti u “relikvija” vrijedan tisuće.
Ali nemojmo zanemariti slona u tom području: dizajn. Moderni luthiers zapravo su pretvorili vratne ploče u sićušna platna. Gravirani zmajevi, laserski urezani logotipi, čak i prilagođene poruke poput “Ovaj uređaj se bori protiv komercijalizma” (gledajući te, punk bendova). Zamijenite svoj generički tanjur nečim upadljivim, i neočekivano vaša gitara ima pozadinsku priču. “Da, ova ploča? Restaurirano iz Jaguara iz '67. koji je prošao Woodstock. Miriše na pačuli i loše odluke.”.
A nakon toga slijedi mit. Ikad prije sam čuo izvještaj da je vratna ploča Telecastera Keitha Richardsa zamijenjena poklopcem posude za pivo tijekom 1972 izlet? Totalna svinjarija, međutim to je čar– ove ploče inspiriraju priče. Oni su nijemi svjedoci godina rifova, znoj, i povremeni spremnik viskija u zraku.
Pa zašto bi vas bilo briga? Budući da svaka gitara ima srce, a vratna ploča mu je leđa. To je savjet da se postignuća često skrivaju pred očima. Sljedeći put kad dobiješ svoju gitaru, kimni tom malom čeličnom pravokutniku. To nije jednostavno držanje vašeg vrata u položaju; to je usidrenje godina pozadine, svaki put po jedan strujni akord.
(Metalna kolonijalna ploča za vrat?)
I ako te netko nazove čudnim što štreberiš zbog čeličnog predmeta, jednostavno se nasmijte i konstatirajte, “To nije faza, Mamica. To je * baština *.”.
Upitajte nas
ako želite znati više, slobodno nas kontaktirajte. (nanotrun@yahoo.com)